Kako se ipak lijepo razumijemo i bez prevoditelja

Uvijek sam bila zagovornica toga da se od djece može najviše naučiti i drago mi je kad vidim da je zaista tako. Ona su otvorenih umova, blistavih pogleda i ne prezaju od iskrenosti. Najbolji su učitelji, iako mi odrasli često mislimo da isključivo mi njih podučavamo.

Tako sam prošlog ljeta u Drveniku, u Hrvatskoj, prisluškivala razgovor dva dječaka na plaži. Dok su se igrali kamenčićima i pijeskom, pokušavali su jedan drugom objasniti određene lingvističke razlike između bosanskog i hrvatskog jezika. Tako je Tarik rekao Filipu da je njegova majka napravila sendviče za obojicu, a Filip, malo zbunjen, pita:

  • Majka? Misliš, tvoja mama?
  • Ne – odgovara Tarik – moja nana, ne moja mama.
  • Tvoja nana? To je tvoja baka? – opet bi zbunjen Filip.
  • Ne baka, majka! – odgovori Tarik, još uvijek smireno.
  • Pa, znači, mama! – skonta Filip.
  • Neee – kaže Tarik, već nervozno što ga Filip ne razumije – majka, bolan, moja nana!
  • Pa baka! – kaže Filip.

I tako su njih dvojica uveliko pokušavali jedan drugom dokazati i pokazati na šta zapravo misle.

Bila sam u iskušenju da im objasnim razlike i ljepote tih razlika, ali sam ih pustila, jer će i sami shvatiti o čemu je riječ. Iskreno, uživala sam slušajući ih i smijala se njihovom nesporazumu.

Ove godine mi je na plaži u Lovištu (Hrvatska) prišlo više djece, jer sam se tako lijepo ludirala sa svojom kćerkicom, pa su pomislili da bi se i oni mogli lijepo s nama igrati, plesati i raditi gimnastiku na plaži. I pričam ja sa svima, igram se, a mali Duje, koji ima sedam godina, vidi da pričam “drugim jezikom”, kako on to sam nazva. Dijete mi je samoinicijativno počelo objašnjavati razlike, da se, prije svega, pohvali kako on sve to zna. Tako će meni Duje lijepo objasniti da on kaže ‘prijatelj’, a na drugom jeziku, u Beogradu, ljudi će reći ‘drug’. A to znači isto! Pa ‘kruh’ se na tom drugom jeziku kaže ‘hljeb’. A ‘vlak’ je ‘voz’! Slušaju i ostala djeca mudrolije ovih čarobnih jezika i dive se Dujetu, a ja onda upitah kako se na hrvatskom kaže mjesec ‘maj’. Kažu meni djeca – pa maj. I svi kimnuše glavom. Rekao bi čovjek da smo se o svemu sporazumjeli.

Vidim, nisu tu čista posla, pa ih upitah šta je to maj. Muk među mojom malom rajom na plaži. Ja se, kao, ne mogu sjetiti kako se na hrvatskom kaže maj, pa nagađam, a djeci smiješno. Sjetih se Izeta iz serije “Lud, zbunjen, normalan” i njegovih prijedloga za nazive kalendarskih mjeseci na bosanskom jeziku, te u tome nekako svi skupa nadođosmo na svibanj. Naučih ja od djece svibanj i nikad ga više zaboraviti neću, a možda se i oni nekad sjete maja, bosanskog, srpskog, hrvatskog, makedonskog, slovenskog, crnogorskog, ili barem dijela te priče koju im je jednog ljetnog prijepodneva pričala neka teta Tihana iz Sarajeva, Bosne i Hercegovine, gdje je ispravno reći i vlak i voz, i svibanj i maj, i definirati i definisati… A možda će se i nasmijati svim našim jezicima i sjetiti se nekad i “Top liste nadrealista”. Ne treba pretjerivati u isticanju razlika, ali treba njegovati svoj jezik, proširivati svoje znanje i, kao mali Duje, znati “strane” jezike, barem one koji se govore u susjednim zemljama.

Tihana Puzić

vlasnica Profis d.o.o.

0