Jeste li znali da je prvi francusko-engleski rječnik objavljen 1580. godine; špansko-engleski 1591; francusko-njemački 1596, a italijansko-engleski 1598. godine? Šveđani su na objavu francusko-švedskog rječnika čekali do 1694. godine, godine 1734. urađen je englesko-švedski, a njemačko-švedski rječnik završen je 1749. godine. Prije mogućnosti pronalaženja odgovarajućeg prijevoda u rječniku, prevoditeljke i prevodioci su prilikom problema sa prijevodom određene riječi pomoć tražili u latinskom jeziku, ili bi u pomoć priskočila osoba čiji je ciljni jezik prijevoda maternji jezik.

Takođe je interesantno znati to da su se uglavnom žene bavile prevođenjem, a ta tradicija održala se i do početka 20. stoljeća, kada je 40 posto književnih prijevoda bilo djelo prevoditeljki (Pym, 1998: 144). (Ako neko ima provjerene podatke o trenutnim postocima i razmjeri prevodilaca i prevoditeljki, bilo bi ih dobro čuti.) Pomenimo neke od velikih dama koje su prevođenjem dale veliki doprinos boljem interkulturološkom razumijevanju:

Italijanka Giuseppa-Eleonora Barbapiccola, Poljakinja Maria Sipayllowna, Njemice Eleonora von Sporck i Louise Gottsched, Dankinje Dorothea Biehl i Brigitte Thott, Šveđanka Catharina Gyllengrip, Francuskinje Genevieve Chapelain i Anne Dacier, te Engleskinje Margaret Beaufort, Aphra Behn, Elisabeth Gary i mnoge druge.